The Argument from Hallucination

The article defends an argument from hallucination based on the conceivability of philosophical hallucinations that involve no phenomenal difference from genuine perception. It is essentially a thought-experiment argument supporting the thesis that subjective indistinguishability of the two states implies identity of their objects. The author considers counterexamples and disjunctivist objections to this inference and extends the discussion to the conditions involved in imagining philosophical hallucinations. By sufficiently narrowing the 'gap' between the thesis of subjective indistinguishability and the thesis of identity of objects, the author responds to Putnam's objection based on the phenomenal sorites and related problems. A more detailed analysis of the conditions involved in the thought experiment shows that some common objections to the inference from subjective indistinguishability to identity of objects lose their force.

Study at a glance

Abstract

U ovom članku branim argument iz halucinacije temeljen na zamislivosti filozofovih halucinacija koje ne uključuju nikakvu fenomenalnu razliku u odnosu na istinsku percepciju. Riječ je, u biti, o argumentu na osnovi misaonog eksperimenta koji brani tezu da subjektivna nerazlučivost tih dvaju stanja podrazumijeva istovjetnost njihovih objekata. Razmatram protuprimjere i disjunktivističke prigovore upućene na ovu inferenciju te raspravu proširujem na uvjete koji su uključeni u zamišljanje filozofovih halucinacija. Dovoljnim sužavanjem ‘jaza’ između teze o subjektivnoj nerazlučivosti i teze o istovjetnosti objekata odgovaram na Putnamov prigovor temeljen na fenomenalnom soritu i na srodne probleme. Detaljnija analiza uvjeta uključenih u misaoni eksperiment pokazuje da neki uobičajeni prigovori na inferenciju od teze o subjektivnoj nerazlučivosti do teze o istovjetnosti objekata gube svoju uvjerljivost.